nedjelja, 16.12.2007.
|
101 Dalmatinac 2
Štene Patch se osjeća zapostavljenim što možda i nije tako čudno uzevši u obzir njegovih 100 braće i sestara. Uz to, velika obitelj se seli. Roger, Anita i njihov pasji klan spremaju se za veliku selidbu na Plantažu Dalmatinaca, prostranu kuću na selu u kojoj će biti dovoljno mjesta za 101 štene daleko od kandži Cruelle de Vil. Patch, najenergičniji od svih štenaca osjeća se izgubljenim u moru točkica i žudi za tim da postane jedinstven i veličanstven kao što je to njegov televizijski uzor, Thunderbolt. Gledajući Sat Thunderboltovih Avantura, Patch saznaje da postoji prilika da se pojavi na emisiji za vrijeme njenog snimanja u Londonu. Međutim, obiteljska selidba kvari Patchove planove - sve dok ga slučajno i u totalnoj zbrci ne ostave za sobom. |
|
ALKOHOLIZAM je bolest ovisnosti i jedan je od najčešćih uzroka nefuncioniranja i na kraju raspada obitelji. Alkoholičar u obitelji djeluje različito negativno ovisno o tome koliko je alkoholizam uznapredovao. Jako je važno naglasiti da su posljedice pijenja uvjek negativne. Alkoholizam se u ranim fazama najlakše liječi i njegove posljedice je moguće sanirati i obitelj rehabilitirati. U slučaju da bolest izmakne kontroli i da alkoholičar ne pristane na liječenje već nastavi i dalje piti može doći do raspada takve obitelji .
KAKO prepoznati alkoholičara u vlatitoj obitelji? Naravno da alkoholičar često pije alkoholna pića, ali najvažnije je da takva osoba nema kontrolu nad količinom popijenog alkohola već i dalje pije jer ne zna i ne može prestati piti. Slijedećeg će jutra, svjestan svojeg stanja, obećavati da nikad više neće piti, ali će prvom prilikom i nakon jednog popijenog pića nastaviti s istim ponašanjem. Alkoholičar se ne ponaša tako namjerno i zato jer je loša osoba već zato jer je ovisan o alkoholu i ovisnost određuje njegovo ponašanje, a ne zdrav razum. Da bi takva osoba zadovoljila svoju ovisnost poslužiti će se svim sredstvima. S takvim je osobama teško i skoro nemoguće živjeti i oni zbog svoje ovisnosti uništavaju vlastitu obitelj. |
Alkoholizam
|
Alkoholizam je zla propadajuća spirala, kao što prepuštanje bilo kom grijehu postaje. On postaje fizički samouništavajući, naravno. Jetra prerađuje alkohol, dugotrajna upotreba alkohola u velikim količinama rezultira cirozom jetre, ona je oštećena i stvara izrasline. Slabo stanje alkoholičara tada vodi do veće depresije i beznađa, i zbog toga do više pića. Alkohol ulazi u krvotok momentalno i odlazi u mozak, gdje utječe na moždanu koru, dio koji ima veze sa pamćenjem, svješću i procjenom. Odmah uvidjamo moralni aspekt koji postoji u alkoholizmu i pijanstvu. Alkohol deprimira, pa trebate biti svjesni da on stvara mnoge druge probleme u životu alkoholičara, koji ga uzima redovito i u velikim količinama. Zato što alkohol deprimira, alkoholičar će uništiti probleme seksualne prirode, impotenciju i poteškoće u postizanju orgazma. Alkoholom oštećena jetra također uzrokuje hormonalne promjene. Testeron se ne rastvara u jetri kako bi trebalo i to može dovesti do smanjenja muških hormona za 50%. Kod žena oštećena jetra rezultira i nesposobnost da adekvatno pretvara estrogen u estradiol, što utjeće na vlaženje vagine i menstruaciju. Popratne promjene raspoloženja navode alkoholičara da ponekad bude fizički ili verbalno grub onako kako to nikada ne bi pomislio dok je trijezan. Alkohol se rastvara i u vodi, i u masnoći, i zato lako prodire u živčane čelije. Tako loše ponašanje kao posljedica alkohola znači da su obitelj i odnosi povrijeđeni često nepopravljivo. Novac također često postaje problem. Alkoholičar traži velike sume novca za piće, a riskira da izgubi posao zbog toga. Ovaj strah često dominira u obitelji muškarca alkoholičara. Alkoholičar opravdava to što pije tako što krivi obitelj i prijatelje, ponekad dođe do toga da ih izbjegava. «Zato što alkohol sadrži razne kalorije, osoba osjeća da joj je toplo i da je ispunjena i zato zanemaruje hranu. Dolazi do neuhranjenosti» (4), i tako se zao krug propadanja zdravlja nastavlja. Redovni i hranjivi obroci za alkoholičara su jedan od načina da im se pomogne.
I dalje ćemo naglašavati da je alkoholizam uglavnom bolest uma, u tome što alkoholičar nastavlja piti zbog mentalnog sklopa u kome se nalazi i zato je izlječenje povezano sa stvarima duha, uma. Alkoholičar ne može vjerovati sebi, svojim mislima, osjećanjima ili najboljim namjerama. Oni uvjeravaju sebe da će stvarno popiti samo jedno piće, i neupitno ponovo završe pijani. Čežnja za alkoholom i potreba da se preživi kao aktivni alokoholičar čini ih potpuno samoživima, ljudi postaju samo stvari za manipuliranje da bi se omogućilo alkoholizmu da traje. To je bolest za koju ih um uvjerava da trebaju nastaviti pod svaku cijenu. Čudno, naša kultura je podržala obožavanje samog sebe, laganje da se sklopi poslovna pogodba, smatra se pametnim. Neumjerenost u hrani, oblačenju, materijalnim dobrima, kućama itd. vidi se kao znak uspjeha. Opsjednutost novcem i radoholičarstvom smatra se dijelom divnog kapitalističkog sna. Oslanjanje na neku višu silu, spoznaja sebe samih kao nemoćnih, smatra se slabošću. Laži, opsjednutost samim sobom, ekstremno ponašanje itd. su dijelovi alkoholizma. Istrgnuti se iz alkoholizma dakle znači učiniti nešto protiv-kulturno. Učenje Isusa, pravilno shvaćeno je radikalna, protiv-kulturna stvar, a ovo je gdje «istina Evanđelja» može biti na oštrom rubu prevladavanja alkoholizma. Kada su ispitani u vezi njihovog ponašanja i zašto su učinili to što jesu, iskreni odgovor je da oni jednostavno ne znaju što se dogodilo. Kada ih obitelj bombardira pitanjima kao: «Jesi li glup?»...»Zar ti nije stalo?»...»Zašto jednostavno ne možes reći ne?», oni uviđaju istinu svega toga ali ih um pretvori i odbacuje to sve. Postaju sve manje dostupni onima oko sebe, npr. Njihovoj djeci. Njihove misli postaju opsjednute nabavljanjem i konzumiranjem alkohola. Njihov posao trpi; mogu izgubiti posao i obitelj. Tako se ciklus produljuje. Njihova osobnost postaje uništena kao i njihovo tijelo. Oni razvijaju tako nisko samopoštovanje da im ovo više nije bitno. Kada konačno izađu iz poricanja i shvate ovo, Biblijskom snažnom naglasku na vrijednosti ljudske osobe mora se dozvoliti da punom snagom pogode alkoholičara. Kada se napravi test krvi kod alkoholičara, nema uzročnika bolesti prisutnog u krvi, kao što ima kod npr. ovisnika o drogama. Kao i kod bilo koje droge, što više alkohola unese, tijelo razvija veću toleranciju, i više je potrebno da bi se proživjeli raniji momenti smirenosti, opuštenosti, pozitivnih osjećanja itd. Zbog ovog nije nimalo muževno reći:» Mogu pojesti mnogo peciva, a da to na mene uopće ne utječe». Čovjek koji to kaže ima problem, i ide brzo u pravcu tragičnog, jadnog samouništenja. Kako se alkohol stalno unosi u tijelo, velika potreba za njim se razvija i mora biti zadovoljena. To je istinita priča s moralnom porukom našeg reagiranja na redovno sagrješenje. Tu počinje zavist od redovnog unošenja alkohola. Pijenje prestaje biti društveno; alkoholičar počinje piti sam. Na kraju osoba u potpunosti postaje ovisna od alkohola do te mjere da je češće pijana nego trijezna. Kad narkomani ostave većinu droga, čak i heroin, osjećaju jake apstinencijske simptome, ali oni obično nisu opasni za život. S alkoholom je drugačije. Okorjeli alkoholičar koji prestaje odjednom treba to učiniti u odgovarajućoj ustanovi za detoksikaciju s profesionalnim osobljem. Između 8 i 24% takvih alkoholičara, koji odjednom prestanu piti, umiru zbog toga vrlo brzo (5). Oni ubijaju sebe da bi živjeli. Spominjem ovo zbog toga što ne vrijedi grditi takvu osobu:»Prestani momentalno piti, u potpunosti odmah!», naročito ako žive u seoskim područjima daleko od medicinske pomoći. Fizičko sprečavanje takve osobe da ima pristup alkoholu na ovom nivou ovisnosti ravno je ubojstvu. Želite li ih stvarno prisiliti da prestanu piti , morate osigurati profesionalnu pomoć za detoksikaciju. Pomoglo bi svima koji piju u «društvu» da uđu u odjeljenje za detoksikaciju. Vidjet ćete muškarce – muškarce koji su nekada bili sretno oženjeni ili uspješni poslovni ljudi, kako se tresu toliko jako da mogu hodati jedino ako se drže za zid ili ogradu stepeništa, vrišteći dok to čine od nepoznatog straha; žene koje vrište zbog uvjerljivih priviđenja, uvjerenje da nešto puzi po njihovoj koži. To bi moglo biti dovoljno da vas natjera da odlučite da nikada više nećete piti i sigurne da nikada ne ponudite alkohol nekome čiju prošlost i podrijetlo znate. Malo je toga što se može učiniti da se spriječi ova trauma. Kroz to se mora proći. To je ono što čišćenje od alkohola zahtijeva. Nije baš tako lako, dakle, kao inzistiranje da alkoholičar ostavi piće jednom zauvijek «odmah»! Kada bi vaš okorjeli alkoholičar stvarno prestao potpuno i momentalno, rezultat bi za njega (ili nju) bio tako poražavajući i dramatičan da biste se vjerojatno uplašili i poželjeli da imate neku medicinsku pomoć u blizini. Jednostavno, ne biste znali kako se nositi s time. Budite realni u ovome što očekujete od alkoholičara i potražite profesionalnu pomoć. |
|
ALKOHOL
Alkohol se često ne smatra drogom, uglavnom zato što se koristi u društvene i religijske svrhe u većini krajeva svijeta. Alkohol je droga, te prinudno i prekomjerno pijenje je postalo jedan od ozbiljnijih problema modernog društva. Alkohol koji se pije (znanstveno poznat kao etilni alkohol ili etanol) se proizvodi fermentacijom ili destilacijom raznih vrsta voća, povrća ili žita. Etanol je sam po sebi čista bezbojna tekućina, a alkoholna pića boju dobiju od raznih aditiva i produkata fermentacije. Efekti pijenja ne ovise o tipu alkoholnog pića nego o količini konzumiranog alkohola. On se rapidno apsorbira u krvotok iz malog crijeva te zatim polaganije iz stomaka i debelog crijeva. Proporcionalno koncentraciji alkohola u krvotoku on povećava aktivnost u djelovima mozga i leđnoj moždini. Koncentracija alkohola u krvi konzumenta ovise o: količini konzumiranog alkohola u određeno vrijeme konzumentovoj kilaži, spolu, metabolizmu tipu i količini hrane u stomaku Često pijenje u kratkom periodu rezultira mamurlucima, glavoboljama, mučninama i katkad povraćanjem. Mamurluk nastaje trovanjem alkoholom, te reakcijom tijela na njega. Ne postoji niti jedna poznata kura za lječenje mamurluka. Kombiniranje alkohola s drugim drogama može uzrokovati opasnije i pojačano djelovanje tih droga. Mnoge nesreće i smrti su uzrokovane kombiniranjem alkohola i droga. Kanabis, sedativi, barbiturati i pilule za spavanje te antihistamici se ne bi smjeli koristiti s alkoholom. Čak i mala količina alkohola u kombinaciji s ovim drogama može naškoditi sposobnostima, kao što je recimo vožnja automobila. Dugotrajni efekti konzumacije alkohola se mogu pojaviti nakon učestalog konzumiranja tek nekoliko mjeseci ili godina. Negativni fizički i psihološki efekti kronične konzumacije su brojni i neki od njih čak ugrožavaju život konzumenta. Dugotrajno uzimanje alkohola djeluje toksično na organizam, te se mogu pojaviti bolesti jetre, srca i zatrovanja stomaka. Sekundarni efekti su indirektno vezani za kroničnu konzumaciju alkohola, a to su : gubitak teka nedostatak vitamina infekcije impotencijom kod muškaraca neurednom menstruacijom kod žena Rizik ozbiljnijih oboljenja se povećava s količinom konzumiranog alkohola. Smrtnost kod kroničnih konzumenata je mnogo veća nego kod povremenih. Ljudi koji često piju postaju tolerantniji na mnoge neugodne efekte alkohola, te s povećanom konzumacijom ne budu intoksicirani. Kako oni nastavljaju raditi i dobro su socijalizirani, njihovo pogoršano psihičko stanje ne bude prepoznato sve dok se ne počnu gubiti ili se ne dogodi kakva nesreća ili sl. Psihološka ovisnost se može pojaviti čak s umjerenom dnevnom konzumacijom. Također se može pojaviti kod ljudi koji konzumiraju alkohol pri određenim prigodama kao što su društveni događaji. Ova forma ovisnosti upućuje na čežnju za psihološkim efektima alkohola iako on ne uzrokuje ozbiljnu intoksikaciju. Za psihološke ovisnike manjak alkohola uzrokuje laganu tjeskobu, te paniku. Fizička ovisnost se očituje u kroničnih konzumenata. Pošto su se njihova tijela navikla na prisutnost alkohola oni pate od kriznih simpoma ako naglo prestanu piti. Krizni simtomi koji se pojavljuju su: nervoza, nesanica, znojenje, gubitak teka, drhtavica, zbunjenost, halucinacije... Alkohol i trudnoća Trudnice koje piju riskiraju da im bebe pate od "fetalnog alkoholnog sindroma". Najozbiljniji od ovih sindroma su mentalna retardacija, prerani porod, razni deformiteti... Rizik se povećava s količinom konzumiranog alkohola. |
TOŠE
|
U prometnoj nesreći na autocesti kraj Nove Gradiške jutros oko 6.25 sati poginuo je popularni makedonski pjevač, potvrdila je njegova menadžerica. Toše Proeski bio je na suvozačkom sjedalu.
Toše Proeski je prema neslužbenim informacijama umro u bolnici u Novoj Gradiški u 7.20 sati, 55 minuta nakon kobnog sudara s kamionom talijanskih registracijskih pločica, čiji je vozač po nekim izvorima također prevezen u bolnicu. Iako se prvotno spekuliralo s informacijom da su u Touaregu bili i roditelji poginulog pjevača, to je PU brodsko-posavska za Net.hr demantirala. "Do nesreće koja se dogodila u 6.25 na 175 km autoceste kod Nove Gradiške u automobilu skopskih registracija bilo je troje makedonskih državljana. Vozač G.G. (32), koji je zadobio teške tjelesne ozljede i putnica Lj.P. (49) prevezeni su u bolnicu u Novoj Gradišci. Još se ispituju uzroci zbog kojih je Touareg udario u poluprikolicu teretnjaka, a pretpostavlja se da je uzrok nedržanje razmaka, umor i brzina neprilagođena uvjetima na cesti", kazala je Kata Nujić, glasnogovornica brodske policije. Policija je o nesreći obavijestila makedonsko veleposlanstvo, koje će o tragediji obavijestiti obitelji stradalih. U Općoj bolnici Nova Gradiška trenutačno vlada opsadno stanje budući je pod velikom navalom novinara. Na odjelu kirurgije saznali smo tek kako je vozač zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih će biti zadržan u bolnici, dok je suputnica Ljiljana Petrović primljena pri svijesti. Prema svjedočenju vozača kamiona talijanskih registarskih oznaka, vozač automobila Toše Proeskog vozio je prebrzo te se zabio u prikolicu kamiona i potom udario u zaštitnu ogradu, piše Večernji list. List također navodi izjavu istražnog suca Stjepana Franjića, koja potvrđuje informacije Net.hr-a, da je u trenutku nesreće u automobilu bila i Tošina menadžerica Ljiljana Petrović (1958.). Policijski očevid je u tijeku. Bogata karijera Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova kratka karijera započela je 1996. i 1997. godine kada je pobijedio na festivalu Melfest. Suradnja s makedonskim skladateljem Grigorom Koprovim, koju je započeo 1998., donijela mu je prve velike hitove Usne na usnama i Sunce u tvojoj zlatnoj kosi, s kojima na velika vrata ulazi u sam vrh makedonske scene. Godinu kasnije objavio je svoj debi album Nekade vo nokta (Negdje u noći). Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skoplju. Godine 2000. za album Nekade vo nokta osvaja prestižne nagrade 12 veličanstvenih, i to za najbolji muški vokal, najbolji koncert godine, najbolji video. U lipnju 2000. objavljuje novi album Sinot Božji, a u listopadu 2002. treći. Pobjedom na Beoviziji 2003. godine s pjesmom Čija si Toše je počeo graditi međunarodnu karijeru. Iste godine pobijedio je na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. Godine 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju s pjesmom Life. Iste godine objavio je Dan za nas, četvrti album i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. album Pratim te. Dan za nas prvi je album koji je 6. rujna 2004. snimio za Hrvatsku i Sloveniju. Toše je surađivao s nizom uglednih autora i izvođača poput Marine Tucaković, Dine Muharemovića, grupe Sintezis ili legendarne Esme Redžepove u sjajnoj skladbi Čini. Toše je hrvatskoj publici poznat i kao izvođač pjesme Srce nije kamen, najemitiranije pjesme hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu s kojom je Toše nastupio na HRF-u. S pjesmom Veži me za sebe ovog je lipnja osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. (MediaServis) |
subota, 15.12.2007.
|
Tose Proeski Vezi me za sebe Zauvijek tvoj, potpisujem na svaku ludost pristajem zatvori me i baci kljuc da vise nitko ne moze uc' Osudjen na godina sto ljubavi tvoje je premalo bicu tvoj stit od celika od mene sve nek se odbija Daj mi da potpisem za ljubav kriv sam najvise Ref. Vezi me za sebe usnama vezi na milijun godina vezi me i tako nemam gdje u tvom srcu ja sam zarobljen Vezi me za sebe rukama vezi na milijun godina nek sam cijelom svijetu zabranjen jer sam ti u srcu zarobljen Zatvori me i baci kljuc da vise nitko ne moze uc' Osudjen na godina sto ljubavi tvoje je premalo daj mi da potpisem za ljubav kriv sam najvise Vezi me za sebe usnama vezi na milijun godina vezi me i tako nemam gdje u tvom srcu ja sam zarobljen Zauvijek tvoj, potpisujem na svaku ludost pristajem Igra bez granica Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi bez starih dugova i ovih nakaza sto su me stalno pratile Da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe Ref. Jer moj je zivot igra bez granica umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise Jer moj je zivot vjecito padanje kad zbrojim poraze nista ne ostane samo jos vucem navike i sve na tome ostane Da te bar mogu probuditi kavu ti skuhati, u krevet donijeti pa te poljubiti al' toga nema i ne postoji Da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku gore u svemiru tako da dolje ne vidim Boze, brani je od zla Ona ima oci koje znaju moje tajne sve moje tuge sve i moje nemire ona ima ruke i u njima svemir citavi u tom zagrljaju mogu umrijeti Ref. Boze, meni tako malo treba ispod ovog svetog neba topla postelja i njena oka dva Salji andjele cuvare svoje jer je dusa duse moje brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja kad ne mogu ja, Boze, brani je od zla Ona ima usne i na njima ukus tresanja koje niko ne zna ljubit kao ja Ref. Ref. Salji andjele cuvare svoje jer je dusa duse moje brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja Boze Salji andjele cuvare svoje jer je dusa duse moje brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja kad ne mogu ja, Boze, brani je od zla Boze, brani je od zla Da l' si sretnija Moja si bila ti od glave pa do pete moja si bila grlila me kao dijete sad od mene oci sakrivas Tudja si, vise nemam ja na tebe pravo tudja si, sve je propalo sto dao sam ti ja bas kao kula karata Ref. Da l' si sretnija sto ti drugi usne ljubi il' nesretnija sto on se na mom mjestu budi nisam Bog zna sto, al' kako sam te ludo volio Da l' si sretnija tamo daleko od mene il' nesretnija kad zabole te uspomene nisam Bog zna sto, al' jednom sam te ludo volio Otkud ti, kojim dobrom tu na pragu mome malena, milja presao sam milione sad vise ti ne spavam sam Ref. Ljubio sam te k'o da nijednu nisam imao na svijetu a spalila si me, pretvorila u dim Jedina Magla na mom prozoru mirise na nevolju nocas sam ti tako sam kisa pere ulice gdje si moja ludice jos bi nesto da ti dam I neka nocas grmi i nek se dusa mrvi samo da ti cujem glas priznajem pred svima lutam vjekovima trazim tebe, trazim nas Ref. Jedina, sta si mi uradila srce mi je pustinja ljubav je presusila jedina, sto me nisi pustila kad me nisi ljubila, jedina I neka nocas grmi i nek se dusa mrvi samo da ti cujem glas priznajem pred svima lutam vjekovima trazim tebe, trazim nas |
|
LEGENDA O CRNOJ KRALJICI
Nije samo sjeverozapadni dio Hrvatske imao svoju Crnu kraljicu. Spominje se ona i na prostorima južnog Velebita, gdje se, kako navodi Ante Rukavina, na granici Dalmacije i Like, u blizini Potpraga nalaze ostaci stare ceste koju je, prema legendi pri svom bijegu u Dalmaciju pred Tatarima dala sagraditi Crna kraljica. Nije bitno što ostaci te ceste imaju drugi smjer kretanja, što je famozna Crna kraljica iliti Barbara Celjska živjela 150 godina kasnije, a ovdje se spominje kao žena Bele IV. Legenda je legenda! I opet se susrećemo s povijesnim činjenicama izmijenjenim usmenom predajom. Stigosmo tako i do Velebita, u ovo doba godine najčešćeg planinarskog odredišta. Niz je legendi i priča nastalih i povezanih s tom planinom. Daleko sam od toga da ih prepričam sve, ili da u svemu budem do u tančine precizan. Želio bih tek s nekoliko kraćih pričica i crtica pripomoći večernjim razgovorima pred domom ili šatorom, nakon dugotrajnog cjelodnevnog pješačenja ili nakon usputnog kraćeg izleta tom simbol-planinom.Jednom davno u jednoj dolini vladala je velika suša. Od žeđi su umirali ljudi, životinje i biljke. Tad se pojavila moćna Crna kraljica, smilovala se patnjama ljudi i zazvala kišu. Strašna oluja trajala je danima, razina vode je rasla i rasla. Kiša je naglo stala, a u dolini su ostala jezera, njih šesnaest, koja i danas postoje a zovu se – Plitvička jezera. Naravno, to je samo legenda, ali kad jednom posjetiš Plitvice, bit ćeš siguran da je pri njihovu nastanku bilo i trunka čarolije. Danas su Plitvička jezera najstariji i najveći nacionalni park u Hrvatskoj – poznat širom svijeta. Nalaze se u Lici, između planina Male Kapele i Plješevice. Plitvice su kraljevstvo vode, okruženo gustim šumama i strmim liticama. Jezera su povezana s bezbroj slapova, a najpoznatiji je Veliki slap (ili Slap Plitvice), najviši slap u Hrvatskoj, visok 78 metara! Na području parka žive razne životinje, a njegov najpoznatiji stanovnik je smeđi medvjed. Nažalost, teško ćeš vidjeti medu jer on izbjegava društvo čovjeka. Oko jezera su uređene staze, a nekima se jezerima možeš provozati i brodom. Park je otvoren tijekom čitave godine i svakako moraš nagovoriti roditelje da pođete pogledati djelo Crne kraljice. Možda je pravi dan za to 8. travnja – kad Plitvička jezera slave svoj 57 rođendan jer su tog dana proglašena nacionalnim parkom. |
LEKSIKON:
|
IME:
 ELENA MARTININADIMAK: ELA,LELA,LEJLADATUM ROĐENJA: 19.06.1997.PJESMICA: voli onog ko voli tebe, ali pazi da te ne zajebe. kad ti kaže umrjet ću zbog tebe,ti mu reci: U M R I, KO TE JEBE!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! poz tajčiki,dugo se nismo vidle. pppppppppppppppppppooooooooooooooooooozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz!!! |
srijeda, 12.12.2007.
|
EMIL I DETEKTIVI
Bilješke o piscu : Erich Kastner rođen je u Drezdenu . Htio se posvetiti učiteljskom zvanju ali je kasnije učio germanistiku i romanistiku na sveučilištima u Berlinu i Lajpcigu , te je 1925. položio doktorat filozofije. Bavio se neko vrijeme novinarstvom , a kasnije se posvetio isključivo književnom radu. Napisao je mnoge zbirke pjesama , priče i romane. Najpoznatije su: Tonček i Točkica, Artur s dugačkom rukom, Leteći razred, Trojica u snijegu, Emil i tri blizanca, Konferencija životinja, Blizanke, Mačak u čizmama , ali najpoznatija je Emil i detektivi. Kratak sadržaj : Gospođa Tišbojn poslala je svog sina u Berlin k baki . Majka mu je dala 140 maraka da preda baki. U vlaku je Emil zaspao i čovijek u krutom šeširu Grundijas uzeo mu je novac . Kada je vlak stao Emil je izašao iz vlaka i tada primjetio da nema novca. Susreo je Gustava i ispričao mu što mu se dogodilo. Gustav je pozvao dječake. Grundijas je uzeo taxi spremajući se pobjeći. Dječaci su jurili za njim. On je otišao u hotel , a dječaci su se sakrili. Gustav je ušao za njim u hotel kako bi ga mogao špijunirati. Malo kasnije Grundijas ode u banku a tamo ga već dočekaše dječaci sa službenicima banke i stražarom. Tu su ga ulovili. Majka i Emil su se zajedno vratili kući sretni i zadovoljni. Kod kuće su ih svi već čekali. Baka je sjedila na sofi i zadovoljno se smješila. Nastalo je veliko pozdravljanje. Svaki je dječak Emilovoj majci pružio ruku , a ona se opet svakom od njih zahvalila što su pomogli njenom sinu. Osobno mišljenje: Ovaj roman je veoma dinamičan i pun događaja. Kazuje nam kako se krađom i lažima ništa ne može postići, a djeca bi ponekad mogla biti bolji detektivi od odraslih. Glavni likovi: Emil – pošten , poslušan, zabrinut, dobrodušan, osjetljiv. Sviđa mi se zato što je hrabar. Profesor- dobar prijatelj, pametan. Sviđa mi se što ima jako dobre osobine. Gustav- pametan,povjerljiv, ne odaje tajne. Sviđa mi se zato što je dosjetljiv. Sporedni likovi: Emilovi prijatelji, Poni Hiten, majka, baka, tetka Marta . Erich Kastner Njemački pjesnik i romanopisac ERICH KÄSTNER, poznat u svijetu kao jedan od vrsnih pisaca za djecu i omladinu, roden je 23. veljače 1899. godine u Dresdenu. Nakon odsluženog vojnog roka za vrijeme Prvoga svjetskog rata Erich Kästner postaje pacifist i protivnik bilo kakvih totalitarnih sistema. Godine 1927. Kästner ulazi u literarne krugove Berlina i postaje jedan od vodečih njemačkih pisaca. U tom plodnom razdoblju koje je trajalo do 1933. godine Kästner je stvorio svoje najpoznatije radove kojima je zauzeo značajno mjesto u povijesti njemačke literature. No, kao protivniku nacizma kasnije mu je zabranjeno objavljivanje knjiga. Jedna od knjiga koja nije dobila dozvolu za objavljivanje bila je njegovo poznato djelo za djecu Emil i detektivi. Onemogućen da objavljuje knjige u domovini objavljivao ih je u Švicarskoj. No usprkos tomu, ostao je u Njemačkoj i za Hitlerove vladavine i bio je jedan od rijetkih autora koji je bio osobno prisutan kad su nacisti 1933. godine palili knjige, uključujući i njegove. Godine 1943. posve mu je zabranjeno pisanje. Poslije rata Kästner se odselio u München. Postao je urednik časopisa Die neue zeittung iz Münchena, te osnivač dječjeg časopisa Pingvin. Njegove su knjige ponovno postale vrlo popularne i prevode se na sve jezike. Godine 1960. Erich Kästner dobio je nagradu Hans Christian Andersen. Umro je 29. srpnja 1974. godine u Münchenu. Nakon njegove smrti Bavarska akademija umjetnosti osnovala je literarnu nagradu u njegovu čast. Za djecu i mladež napisao je mnoge knjige. To su: Emil i detektivi, Tonček i Točkica, 35. Maj, Leteći razred, Don Kihot, Emil i blizanci, Artur s dugačkom rukom, Blizanke i Konferencija životinja. |
Sveti Ivan Krstitelj
|
Sv. Ivan Krstitelj kao spomendan javlja se u doba ljetnog solsticija, obrata, što je prigoda za ponovnoveličanje prirode i njezine magične snage. Ljeti je nešto manje radova u vinogradu, ali treba štititi urod od bolesti, nepogoda i životinjskih štetnika. Zbog toga se pale blagoslovljene svijeće u trsju (protiv tuče), škropi metlama i granama (protiv bolesti) i postavljaju se klopci, drvene čegrtaljke na vjetar, te strašila zbog zaplašivanja ptica i drugih napasnika.
24.06. Sv. Ivan Krstitelj Rođenje svetog Ivana Krstitelja - Isusova preteče i događaje u vezi s njime opisuje nam sveti evanđelist Luka u I. glavi svoga evanđelja ovako: Elizabeti dođe vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom. Osmoga dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom, ali majka njegova reče: Ne tako, nego neka se zove Ivan! Odvrate joj: Pa nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom. Znakovima upitaju oca njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: ’Ivan mu je ime. Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu se razriješi te je govorio i hvalio Boga. I strah spopade sve žitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu ti događaji. Svi koji su čuli za njih pohranjivali su ih u srcu i govorili: ’što će biti ovo dijete?’ I, doista, ruka Gospodnja bijaše s njim. Tada se Zaharija, otac njegov, napuni božanskog nadahnuća te proročki kaza:’Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov, jer se udostojao da otkupi narod svoj. I da nam podigne silna Spasitelja među potomstvom Davida, sluge svoga, kao što obeća od davnine na usta proroka svojih svetih, Spasitelja od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, da učini milosrđe koje obeća ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane. A ti ćeš se, dijete, prorok Previšnjega zvati, jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da narodu njegovu pružiš spoznaju spasenja, koje biva oproštenjem grijeha njegovih, zahvaljujući milosrdnom srcu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine, da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naše na put mira. A dijete kako je raslo tako je jačalo duhom. Boravilo je u pustinji do onoga dana u koji se jasno očitovao Izraelu« (Lk 1,57–80). Izvještaj svetog Luke o Ivanovu rođenju nije isključivo usredotočen i upravljen na sam događaj rođenja, on smjera dalje, jer pokazuje na ulogu djeteta u povijesti spasenja. Već je samo njegovo ime puno značenja. Ono znači: »Bog se smilovao.« Kome? – Svome narodu, poslavši mu nakon duljeg razdoblja opet velikog proroka, dapače najvećeg između svih proroka, koji će neposredno pripremiti put pojavku Mesije, njegovu javnom nastupu. Da je Bog milosrdan, osjetio je kod Ivanova rođenja njegov otac Zaharija koji je, nakon devetmjesečne nijemosti, opet progovorio, a njegov se govor pretvorio u hvalospjev koji svako jutro ponavljamo moleći Pohvale. Neobičnost toga djeteta, rođena u ljupkom Ain Karinu, pokazala se čim je malo poodraslo. Ivan je još veoma mlad ostavio toplo obiteljsko gnijezdo, svoje prijatelje i znance te pošao u pustinju da se što bolje spremi za svoje veliko poslanje. On će se na nj pripremati u Božjoj blizini, u molitvi i razgovoru s njime. Kod Ivanova rođenja svi su se u okolici pitali što će biti od njega? – Na to je pitanje nama odgovor posve jasan. On je postao jedna od najznačajnijih ličnosti u Božjem planu o spasenju. štoviše, on je postao tako velik da je sam Isus o njemu izrekao nečuvene riječi: »Velim vam, nije nitko između rođenih od žene veći od Ivana« (Lk 7,28). Sam Ivan sebe je nazvao »Zaručnikovim prijateljem«. Taj je zaručnik Isus Mesija. Njemu se Ivan veseli i govori: »On mora rasti, a ja se umanjivati!« (Iv 3,30). »Ivan je pripremio svadbu, sve je pozvao na svečanost, sve doveo u Zaručnikovu blizinu. A on sam je u svatovima nevažan. Zaručnik ne pripada njemu. On tu samo stoji i raduje se Zaručnikovu glasu. On nije sebičan; on je zahvalan i radostan zbog prijateljstva s njime« (Rainer Kaczynski). Što traži danas od nas sveti Ivan Krstitelj, Zaručnikov prijatelj? – Ne traži toliko da se u njega ugledamo, već prstom upire na Krista i poziva nas da njega slijedimo i za njim idemo. Ivan nam kao rijetko koji svetac želi biti vodič Kristu. Pokrajinski sabor u Agdi g. 506., govoreći o blagdanima crkvene godine, govori o svetkovini rođenja Ivana Krstitelja kao o jednoj od većih svetkovina. Takvo se shvaćanje učvrstilo još više u srednjem vijeku, koji je Ivanje slavio kao »ljetni Božić«. Do XI. stoljeća na taj se dan isto kao i na Božić slavilo tri svete mise. U čast sv. Ivanu Krstitelju podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale, te glave i majke svih crkava na svijetu. Naš hrvatski glavni grad Zagreb ima lijepu baroknu crkvu s lijepim cintorom, posvećenu sv. Ivanu Krstitelju. Inače je najpoznatije svetište svetog Ive u našim krajevima ono u Podmilačju, nedaleko od Jajca, kamo svake godine još i danas hodočasti veliko mnoštvo vjernika preporučujući se toplo i usrdno Isusovu preteči. U svome sam djetinjstvu često promatrao lijepi barokni pokrajni oltar sv. Ivana Krstitelja u župnoj crkvi u Valpovu i to bijaše moj prvi susret s tim velikim svecem. Njegov mi je lik uvijek imponirao. U njemu gledam čovjeka jakoga značaja pred kojim se zadivio i sam naš Gospodin. Za njim su se Ivanu divili i veličali ga toliki sveti Oci i crkveni naučitelji. U ime svih njih nek nam danas progovori genijalni sveti Augustin. Crkva promatra Ivanovo rođenje koje je na neki način posvećeno. Među ocima nema nikoga čije bismo rođenje svečano slavili. Proslavljujemo Ivanovo i Kristovo rođenje. To ne može nedostajati, a ako ga možda zbog dostojanstva takve stvari manje tumačimo, ipak o tome plodonosno i uzvišeno razmišljamo. Ivan je rođen od neplodne starice, a Krista je rodila mlada djevica. Kod Ivana ne vjeruju da će se roditi, i otac postaje nijem. Kod Krista se vjeruje, te je vjerom i začet. Iznijesmo što bi valjalo istražiti i rekosmo o čemu bi trebalo raspraviti. Ali o tome sam govorio. A ako nam za istraživanje svih skrovitih mjesta takvog otajstva nedostaje ili sposobnosti ili vremena, bolje će vas poučiti onaj koji u vama govori, makar mi bili i odsutni, onaj o kojemu pobožno razmatrate, koga ste srcem prihvatili, čiji ste hramovi postali. Čini se, dakle, da je Ivan postavljen kao neka međa između obaju saveza, Staroga i Novoga. Sam Gospodin svjedoči da je Ivan na neki način međaš: Zakon i proroci su do Ivana Krstitelja. On u sebi, dakle, nosi i značaj drevnosti i nagovještaj novosti. Poradi značaja drevnosti rađa se od ostarjelih, a zbog značaja novosti očitovan je još kao prorok u majčinoj utrobi. Već tu bijaše označen prije rođenja. Pokazano je čiji će biti preteča prije nego ga je vidio. Božanske su to stvari i nadilaze mjeru ljudske slabosti. Napokon se rodio i dobio ime: jezik se ocu razriješio. To što se zbilo, prenesi na slikovito značenje tih stvari. Zaharija šuti i gubi glas dok se ne bude rodio Ivan, Gospodinov preteča. Tad će početi opet govoriti. što je Zaharijina šutnja ako ne prikriveno proroštvo, proroštvo koje je prije Kristova propovijedanja na neki način skrovito i zatvoreno? Ono biva otvoreno njegovim dolaskom i postaje jasno kad bude došao onaj koji je prorican. Otvaranje Zaharijina glasa kod Ivanova rođenja isto je što i kidanje zastora na Kristovu križu. Jezik se odrješuje jer se rodio glas. Ivanu, naime, koji već tada naviješta Gospodina, rečeno je: Tko si ti? A on odgovori: Ja sam glas onoga koji viče u pustinji. Ivan je glas, a Gospodin bijaše u početku Riječ. Ivan je privremena riječ, a Krist vječna Riječ od početka.« Prije nego s Crkvom upravimo toplu molbu velikom Krstitelju, spomenimo da ga obično slikaju kako krsti Isusa ili kao propovjednika pokore obučena u odijelo od kože, sa štapom u obliku križa i natpisom: »Evo Jaganjca Božjeg!« Prikazuju ga i s janjetom pokraj sebe ili čak na ruci. Slikari koji su željeli prikazati njegovu smrt prikazuju mu glavu na pladnju. Dakako da su brojni slikari nastojali na platnu dočarati i rođenje Ivana Krstitelja. Tako je osobito poznata slika Ivanova rođenja u Lodiju, u Italiji, a naslikao ju je u XVI. stoljeću slikar Callisto da Lodi. Svetom Ivanu Krstitelju kao svome pokrovitelju preporučuju se pastiri, seljaci, razni obrtnici. U pomoć ga zazivaju i bolesnici pogođeni raznim bolestima. Dobro je da mu preporučujemo i svoje duhovne potrebe, osobito da bi nam izmolio milost da Isusa što bolje upoznamo, ljubimo i slijedimo. Isusovo krštenje Kada je Isus imao 30 godina otišao je na rijeku Jordan krstiti se. Kada je Ivan Krstitelj krstio ljude govorio je: ja vas krstim vodom, a iza mene dolazi onaj koji će vas kratiti Duhom svetim i ognjem. To znači da je Isus poslan da nas odriješi od grijeha, da nas spasi od smrti vječne. Kada je Isus došao na red Ivan Krstitelj mu je rekao: nisam dostojan odrješiti ti remenje na obući. Dok je Ivan krstio Isusa Duh sveti je sišao na Njega u obliku goluba i sa neba se začuje glas i reče:"Ovo je sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina!" |
Zapalit ćemo školu, taj luđački dom,
Živi brzo, umri mlad,
Otišao si, pa neka si,
Kad si shrvan do boli
Dani su loši,noči još gore!
Mama me rodila,